Socijalna izolacija kao zdravstvena mera u vreme epidemije i psihičko zdravlje

 

 

Mere ograničenja kretanja, odnosno socijalna distanca i izolacija, predstavljaju specifičnu formu zdravstveno-epidemioloških mera koje se primenjuju u cilju sprečavanja širenja infektivnih agenasa među ljudima. Ovakve mere, premda primenjene u cilju kako individualne, tako i kolektivne zaštite, mogu u velikoj meri uticati na psihički život izloženih pojedinaca. 

Socijalna Izolacija prevenira širenje infektivne bolesti odvajanjem ljudi koji su oboleli i onih koji su pod povećanim rizikom od oboljevanja, od onih koji su zdravi. 

Svaka osoba reaguje drugačije na situaciju socijalne izolacije. Pojedinci mogu osećati anksioznost, zabrinutost ili strah; neizvesnot ili frustraciju; usamljenost; ljutnju; dosadu; ambivalenciju; mogu imati želju za alkoholom ili depresivne simptome kao što je osećaj beznadežnosti, izmene apetita i ritma sna. Takodje, može doći i do pogoršanja tegoba osnovne somatske ili psihičke bolesti. 

 

Stresori tokom boravka u socijalnoj situaciji mogu se odnositi na : 

1.Frustraciju i zabrinutost u vezi sa izolacijom, što se pre svega odnosi na gubitak uobičajnih rutinskih aktivnosti i ograničen socijalni i fizički kontakt sa drugima; 

2.Neadekvatan pristup regularnim medicinskim uslugama i medicinskoj nezi. 

3.Neadekvatnost informacija, kao što je manje ili nedovoljno informacija od strane službi javnog zdravlja, konfuzija u vezi sa razlozima socijalne izolacije i sl. 

4.Neizvesnost u vezi dužine trajanja socijalne izolacije. 

5.Strah od toga da je pojedinac već lično inficiran ili od prenošenja infekcije na druge, pre svega članove porodice. 

 

Stresori nakon socijalne izolacije : 

1.Finansijski gubitak. Odsustvo sa posla, cena medicinske nege, i drugi neplanirani finansijski izdaci mogu rezultirati socioekonomskim distresom, posebno kod onih sa nižim prihodima; 

2.Stigmatizacija u slučaju sumnje ili zaraženosti infektivnim agensom. Stigmatizacija i odbijanje od strane komšija, kolega, prijatelja, čak i članova porodice može biti manfestovana tako da se pojedinac tretira drugačije, a mogu biti i upućivani stigmatizujući komentari. Stigma može biti povećana ukoliko se radi o pojedincima koji pripadaju posebnoj etičkoj ili religijskoj grupi. 

3.Vraćanje u uobičajene profesionalne i socijalne aktivnosti. Povratak na posao i na uobičajene socijalne aktivnosti može potrajati par dana do nekoliko nedelja ili meseci. Imajući u vidu da je potrebno izvesno vreme za povratak regularnim aktivnostima mogu se javiti zabrinutost, anksioznost i frustracija. 

Tokom ovih posebnih i stresnih situacija, svaka osoba u izvesnoj meri može podržati samu sebe pre svega razumevanjem realnih rizika po sopstvenu egzistenciju u datim okolnostima, potom zauzimanjem za sebe i svoje potrebe i ličnom edukacijom o temi od interesa, povezivanjem sa drugim ljudima i sl. 

U izvesnim slučajevima prethodno navedeno nije dovoljno da bi se osoba osećala bolje jer tegobe u izvesnom smislu prevazilaze okvire u kojima bi samopomoć imala efekta, pa je u tom slučaju neophodna stručna, medicinska pomoć. 

 

Mere za poboljšanje psihičkog zdravlja tokom trajanja socijalne izolacije: 

1.Koristiti komunikaciju kao vid intervencije. Jasna, razumljiva i praktična komunikacija može da redukuje neželjene psihološke reakcije. Potrebno je obezbediti brzu, ponavljajuću, razvojno i kulturološki adekvatnu komunikaciju o prirodi bolesti, razlozima socijalne izolacije i drugim esencijalnim informacijama. 

2.Olakšavanje komunikacije sa voljenim osobama. Poznavanje uslova u kojima se nalaze voljene osobe može imati snažan efekat na emocionalno zdravlje pojedinaca koji su u socijalnoj izolaciji. Pre nego što se krene sa socijalnom izolacijom neophodno je ostaviti dovoljno vremena da se naprave odgovarajući dogovori sa voljenim osobama. Tokom trajanja izolacije treba omogućiti korišćenje savremene tehnologije u cilju održavanja kontakta sa voljenima. 

3.Pripreme za socijalnu izolaciju. Stanovi, kuće i ustanove u kojima se sprovodi socijalna izolacija trebalo bi da imaju adekvatnu hranu, nameštaj, medikamente za svo vreme trajanja ograničenja kretanja. 

4.Učinite sve da se osećate što bezbednije – čistite stan, nabavite maske i rukavice, vodite računa o higijeni. 

5.Redukovati dosadu u vreme izolacije. Planiranje svakodnevnih aktivnosti može da pomogne u redukciji dosade i da ublaži fokusiranje na simptome i osećanje izolacije od porodice i prijatelja. Omogućavanje pristupa internetu i socijalnim medijima je važno za održavanje socijalnih mreža i komunikacije tokom socijalne izolacije. 

6.Zadržite rutinske aktivnosti – radite od kuće u koliko vaš posao to dozvoljava, imajte uredne obroke, gledajte omiljene TV emisije zabavnog karaktera, filmove sa humorističkim sadržajem. 

7.Odradite on-line kurs, naučite novi strani jezik ili usavršite neki od poznatih, osećaćete se mnogo bolje. 

8.Uživajte u sunčanim zracima na svojoj terasi ili u dvorištu i vežbajte. Održavanje dozirane fizičke aktivnosti pomaže da se organizam opusti i um smiri. Praktikujte ih redovno. 

9.Povežite se virtuelnim putem sa ljudima koje volite, izbegavajte da tokom razgovora potencirate aktuelnosti COVID-19 pandemije, zajedno osmišljajte šta sve možete da radite dok ste sami i u kućnim uslovima. 

10.Iskoristite vreme za povezivanje sa sobom, negu sebe i rad na sebi u svakom smislu. 

To što ste sami ne zaniči da ste usamljeni. Ako znate nekoga ko je sam tokom pandemije, zašto ga ne pozovete telefonom? Tako možete ulepštati sebi i njemu dan. 

Literatura: 

1.Centers for Disease Control and Prevention (CDC).https://www.cdc.gov/coronavirus/2019- ncov/index.html 

2.Center for the Study of Traumatic Stress (CSTS):https://www.cstsonline.org/resources/resource-master-list/coronavirus-and-emerging- infectious-disease-outbreaks-response
3.Brooks, SK et al. The psychological impact of quarantine and how to reduce it: rapid review of the evidence. The Lancet. Published online February 26, 2020.https://www.thelancet.com/journals/lancet/article/PIIS0140-6736(20)30460-8/fulltext#%20 

Priredila: 

Dr. Milica Pantić 

Recenzirao: 

Prof. Dr Goran Mihajlović